Sunce se probija, sezona kupanja u prirodnim vodama službeno je počela, a tisuće ljudi kreću prema jezerima, ribnjacima i plažama. Zvuči kao bezazleno ljetno uživanje – no tko se udubi u stvarnost naše sigurnosti pri kupanju, zna da se igramo vatrom.
Ono što se odvija na obali za toplog ljetnog popodneva često nije bezbrižni piknik, nego rizična situacija puna nesporazuma, precjenjivanja i loše pripreme. Ne zato što ljudi nemaju dobre namjere – nego zato što im ne pružamo prava znanja, vještine i upozorenja.
“Nizozemci su dobri u rekreativnom čamrljanju, ali istinski vješti plivači u otvorenoj vodi? To mnogi nisu. Pogotovo ne u neočekivanim uvjetima poput hladnoće, struje ili mutne vode. A upravo su to uvjeti u kojima stvari krenu po zlu.” – Shiva de Winter, poduzetnica u plivanju i predsjednica NSWZ
Otvorena voda nije bazen. A to zaboravljamo.
Prirodna je voda hladna – posebno u proljeće. Temperatura može biti podmuklo niska, što može izazvati cold shock response: nekontrolirano disanje, paniku i gubitak motorike. U tom stanju ne pomaže vam ni A ni B diploma. Uz to, mnogi rekreacijski ribnjaci nemaju active lifeguard supervision – ili je ona samo ograničena.
Pa ipak ljudi, često s (lažnim) samopouzdanjem, ulaze u vodu. Djeca bez neposredne roditeljske pratnje. Mladi koji skaču s mostića. Skupine prijatelja s pićem u ruci.
“U otvorenoj vodi nema mjesta za obijest. Nema spasioca koji sve vidi. Nema dna koje ćete dohvatiti. Nema ruba za koji ćete se uhvatiti. Ako krene po zlu, često može biti kobno.” – Shiva de Winter
Premalo pripreme, previše pretpostavki
Čest problem: roditelji koji misle da njihovo dijete 'dobro pliva' jer je u bazenu položilo diplome. No plivanje u prirodnoj vodi zahtijeva mnogo više od nekoliko zaveslaja prsnim stilom u zagrijanom bazenu. Dubina, vidljivost, temperatura i neočekivane situacije čine vanjsku vodu daleko složenijom i opasnijom.
Postoji i sve veća skupina ljudi u Nizozemskoj – među njima mladi stranog podrijetla ili radni migranti – koji nisu odrasli uz samorazumljiv doticaj s vodom. Oni slabije poznaju rizike i o njima nisu dovoljno informirani. Unatoč nekim dobrim inicijativama (poput informativnih videa o plivanju od COA-e), nedostaje strukturni pristup.
“Svatko tko živi u Nizozemskoj mora imati pristup jasnoj, kulturno i jezično prilagođenoj edukaciji o sigurnosti u vodi. Ne povremeno. Strukturno.” – Shiva de Winter
Gdje je hitnost? I kod CBS-a je nema.
Ono što sve čini još bolnijim jest da tek 25. srpnja – na World Drowning Prevention Day – svake godine dobivamo službene podatke o utapanjima od CBS-a. Točno usred ljeta. Dakle, prekasno da bi se izradile ciljane politike, prilagodile preventivne kampanje ili izvukle pouke iz prethodne sezone.
Ta se kritika ponavlja, no CBS zasad odbija objaviti te podatke ranije u godini. Time sami sebi uskraćujemo priliku da na vrijeme učimo i reagiramo. Zašto biste čekali s ključnim spoznajama koje spašavaju živote, ako znate da rizici već u svibnju i lipnju dosežu vrhunac?
“Utapanje nije sezonska statistika, ono je društveni rizik koji se ponavlja svake godine. I dok god brojke gledamo kao ‘naknadnu informaciju’, iznova ćemo ponavljati iste pogreške.” – Shiva de Winter
Što se doista mora promijeniti?
Strukturna i aktualna komunikacija o sigurnosti pri kupanju. Ne samo kad zatopli, nego tijekom cijele godine. Uključujući praktičnu obuku, iskustveno učenje i edukaciju roditelja.
Pravovremeni, otvoreni podaci o utapanjima. Brojke moraju biti dostupne prije sezone. Analiza i djelovanje idu ruku pod ruku.
Obrazovanje koje gleda dalje od bazena. Svako dijete mora naučiti što plivanje u prirodnoj vodi doista znači – uključujući rizike i ponašanje.
Ciljana edukacija rizičnih skupina. Na više jezika, u školama, u prihvatnim centrima, kod poslodavaca, putem influencera – prilagođena kulturi, doživljaju i kontekstu.
Sigurnost pri kupanju ne smije biti usputna stvar
Neka ovo bude poziv donositeljima odluka, roditeljima, učiteljima, sportskim udrugama i CBS-u: shvatite ozbiljno stvarnost otvorene vode. Pobrinite se da ljudi znaju što rade – prije nego što krene po zlu. I dajte stručnjacima i organizacijama prostor, sredstva i informacije da to mogu obaviti kako treba.
Jer svaki izgubljeni život, koji smo mogli spriječiti, jedan je previše.