Nova stvarnost roditelja o školi plivanja: Roditelji, preuzmite svoju odgovornost!

Roditelji su preplavljeni pričama o školi plivanja. Kako se to radi, kako se ne smije raditi i kakve opasnosti vrebaju. Logično, jer je škola plivanja najbolji način da vaše dijete postane vješt plivač, što doprinosi sigurnosti u vodi. Pa ipak, čini se da se odgovornost roditelja često razvodni u moru informacija i obveza.

Na državnoj razini gotovo da i nema politike kada je riječ o školi plivanja, zbog čega veliki igrači žele isključivo pravo. I to ne kako bi jamčili sigurnost u vodi, već kako bi zakone i propise usmjerili u vlastitu korist, dohvatili subvencije i ostvarili monopol. Politika traži odgovore u šumi plivačke industrije, ali ponekad promašuje ključne uvide. Kada nekog igrača zamolite da navede sve svoje konkurente, u vlastitom interesu se često zaboravi na najvećeg ili najvažnijeg. Unatoč tome, ima zastupnika koji progledaju tu igru.

Uz to, postoje i roditelji koji, vjerojatno zbog cijele te buke oko škole plivanja, više ne stavljaju to visoko na popis prioriteta. „Moje dijete mora na hokej, na tenis, a i ja moram vježbati. Sa školom plivanja nastavit ćemo poslije ljeta“, ili „baš je naporno, svaki tjedan ići na sat, samo za to odlazi cijeli sat, a po ovako lijepom vremenu imam pametnijeg posla.“ Bazeni i škole plivanja iz dana u dan vode satove s ciljem da djecu osposobe za plivanje. Mnogi od njih imaju sustav za odjavu i nadoknadu sata, ali se on koristi tek sporadično. Zar škola plivanja više nije važna?

Važnost dobre plivačke vještine kod djece i odraslih nije jamstvo sigurnosti u vodi, kako mnogi misle, no snažno joj doprinosi. Ako dijete položi diplomu plivanja pa godinu dana ne pliva, zaveslaj više neće izgledati kako treba. No čim se dijete ponovno uključi u školu plivanja, u tren oka će opet plivati kako valja.

Zaključak: škola plivanja stvar je svih nas. S jedne strane su roditelji, koji su u svakom trenutku sami odgovorni da njihovo dijete nauči plivati. Ako to financijski ne uspijeva, dostupne su razne ustanove, ondje gdje to grad dopušta. Uz to je tu i plivačka industrija s gradskim, poluvkomercijalnim i komercijalnim pružateljima škole plivanja. Cijene ponajviše ovise o tome primaju li se subvencije ili ne te o sustavu poučavanja, koji određuje veličinu grupe i intenzitet u smislu broja instruktora. Naposljetku je tu i politika, koja će se morati probiti kroz pitanja odgovornosti, troškova, koristi, sigurnosti i još mnogo toga. Ne postoji jednostavan krivac na kojeg bi se moglo uprijeti prstom, ali sve počinje od roditelja, koji moraju napraviti prvi korak, ustrajati tijekom satova plivanja i nastaviti vježbati i nakon što se diplome plivanja polože. Za to se ne može smatrati odgovornom nijedna ustanova.

Roditelji, preuzmite svoju odgovornost. Škola plivanja nije pitanje udobnosti ili prioriteta, već sigurnosti i brige za vašu djecu.