Škola plivanja igra ključnu ulogu u sigurnosti i razvoju djece, no u raspravama se njezina važnost često trpa u isti koš s bazenima općenito. Važno je jasno povući granicu jer poučavanje plivanja i upravljanje bazenima nisu ista stvar. U Nizozemskoj postoje tri velika igrača koji provode poduku plivanja:
Općinski sportski centri koji surađuju s klubovima najmoprimcima.
Poluкomercijalni operateri koji upravljaju općinskim bazenima.
Komercijalne škole plivanja, koje posluju potpuno samostalno, bez subvencija ili financijske potpore.
Svaka od ove tri skupine ima svoje izazove, no komercijalne škole plivanja suočavaju se s jedinstvenim preprekama. Općinski sportski centri i poluкomercijalni operateri često primaju subvencije, naknade ili druge oblike financijske potpore. To im omogućuje da cijene plivanja drže razmjerno stabilnima, čak i uz rast troškova. Komercijalne škole plivanja, s druge strane, sve izdatke – poput povećanja najamnine, viših troškova osoblja i eventualnih poreznih poskupljenja – moraju izravno prevaliti na roditelje.
Tu leži srž problema: dok drugi mogu ublažiti troškove subvencijama ili prilagođenim cjenovnim dogovorima, komercijalne škole plivanja u potpunosti ovise o vlastitim prihodima. To otežava daljnje pružanje pristupačne poduke plivanja, pogotovo sada kada opći troškovi neprestano rastu.
Siromaštvo u pristupu plivanju i budućnost
U javnoj se raspravi sve češće govori o „siromaštvu u pristupu plivanju“ – situaciji u kojoj sva djeca nemaju pristup poduci plivanja zbog financijskih prepreka. Uz to se javlja ideja da bi školu plivanja i bazene trebalo smatrati ključnim dijelom infrastrukture. To zvuči kao dobar korak naprijed, ali samo ako pošteno sagledamo kako se taj status ključne usluge zaista provodi u praksi.
Ključna usluga tek je onda uistinu djelotvorna kada je dostupna svima, bez obzira na pružatelja. To znači da ne smijemo previdjeti položaj komercijalnih škola plivanja. Ako se podupiru samo općinski i poluкomercijalni bazeni, dok komercijalne škole plivanja rastuće troškove moraju same podnositi, promašujemo cilj. Kako bi škola plivanja bila dostupna svoj djeci, mora se uspostaviti sustav u kojem se svi pružatelji – od općinskog sportskog centra do komercijalne škole plivanja – tretiraju pošteno i primaju odgovarajuće naknade.
Kako bi to moglo izgledati?
Jedno moguće rješenje jest osnivanje nacionalnog fonda za poduku plivanja koji bi smanjio troškove za roditelje i istovremeno podupirao sve pružatelje. Taj bi se fond mogao koristiti za osiguravanje kvalitete i dostupnosti poduke plivanja, bez obzira na to gdje se lekcije pohađaju. Uz to je važno nastaviti razvijati standarde koji jamče da djeca ne postanu samo vješti plivači, nego uistinu sigurni u vodi.
Izazov za 2025.
Nadolazeća godina bit će u znaku suradnje i pronalaženja rješenja. Uvjeren sam da s pravim pristupom možemo uspostaviti pošten i djelotvoran sustav u kojem je poduka plivanja dostupna svima. To, međutim, zahtijeva napor svih uključenih strana: donositelja odluka, općina, škola plivanja i roditelja.
Kao stručnjak za sigurnost u vodi, vidim svojom misijom doprinijeti toj promjeni. Škola plivanja više je od praktične vještine; ona je ulaganje koje spašava živote i osigurava budućnost naše djece. Pobrinimo se zajedno da nijedno dijete ne mora ostati po strani.
Jeste li spremni za 2025.?
Ja sam spreman prihvatiti ovaj izazov. Zajedno možemo osigurati da sigurnost u vodi u Nizozemskoj dobije prioritet koji zaslužuje. Pridružujete li se?
- Van Nispen i Mohandis stavljaju sigurnost u vodi na dnevni red: učinak usvojenih rezolucija.2025-09-12
- Škola plivanja u sklopu nastave: neostvariv san ili realističan plan?2025-03-11
- Osvrt: Kraće tuširanje i zabrana sapuna na bazenima – prikrivena mjera štednje?2025-01-20
- Mulier Instituut sije zabunu jednostranim podacima o sigurnosti plivanja2025-01-15
- PRIOPĆENJE ZA MEDIJE: Otvorenost i suradnja ključni su za budućnost sigurnosti djece u vodi2025-01-08