Nepotpuno izvještavanje o tečajevima plivanja u Nizozemskoj: Zašto nam treba pošten pristup

Nepotpuno izvještavanje o tečajevima plivanja u Nizozemskoj

Nedavno objavljeni članak NOS-a o rastućim cijenama tečajeva plivanja i sve većem broju djece bez diplome o plivanju privukao je veliku pozornost. No taj članak nudi jednostranu i nepotpunu sliku trenutne situacije u plivačkoj industriji, čime je iz sektora isključena čitava jedna skupina.

Točno je da je tečaj plivanja postao skuplji. Kod jednog pružatelja usluga više nego kod drugog. Šteta je što se pritom ne uzimaju u obzir nesubvencionirane komercijalne plivačke škole. One su posljednjih godina preživjele krizu za krizom bez ikakve potpore. U ovom se članku pozornost usmjerava isključivo na polukomercijalne operatere u općinskim bazenima i na same općine. Malih poduzetnika u plivačkoj industriji nitko ne spominje, pa ni ovaj članak.

Iskrivljena slika

Prema riječima Remca Hoekmana, direktora Mulier Instituta, sigurnost u vodi ključna je za svu djecu i ona moraju imati priliku steći svoje A-, B- i C-diplome. Podaci CBS-a pokazuju da je udio djece bez diplome o plivanju porastao sa 6 posto u 2018. na 13 posto u 2022. godini. Među najsiromašnijih 20 posto obitelji čak četvrtina djece nema nijednu diplomu o plivanju. Ti su podaci alarmantni, ali ne pričaju cijelu priču.

Već smo više puta upozorili da su ti podaci nepotpuni jer komercijalni akteri nisu uključeni u istraživanje. Komercijalni pružatelji podučavaju plivanju trećinu sve djece koja pohađaju tečajeve, a ipak ih se iznova zaobilazi. Upravo tu počinje veliki problem plivačke industrije: isključivanjem komercijalne strane i nepriznavanjem interesa plivačkih škola i komercijalnih bazena stvara se iskrivljena slika, kako za običnog građanina, tako i za politiku. Ovakve izjave, koje su spoj različitih istraživanja provedenih proteklih mjeseci, prije stvaraju osjećaj straha nego što nude konstruktivno rješenje za budućnost.

Cijena tečaja plivanja

Istraživanje programa Nieuwsuur, provedeno u tridesetak općinskih bazena, pokazuje da su cijene znatno porasle. Od 2018. roditelji za tečajeve plivanja u prosjeku plaćaju gotovo 30 posto više, a u nekim općinama poskupljenja dosežu i oko 70 posto. Ono za što ste nekad plaćali 9 eura po satu, danas stoji oko 12 eura. Za stjecanje A-diplome potrebno je oko šezdeset sati. Ti troškovi izazivaju stres i nesigurnost u obiteljima sa skromnim financijskim sredstvima, zbog čega roditelji odustaju od tečajeva plivanja za svoju djecu.

Isticanje potresnih priča ljudi koji si ne mogu priuštiti tečaj plivanja jedan je pristup, no unutar sektora moglo bi se i surađivati kako bi se prestalo sa stavom žrtve i kako bi se, i to najprije mimo politike, počelo priznavati sva tri kolegija plivačke industrije: općine, polukomercijalne operatere te komercijalne plivačke škole i bazene. Uz to valja uzeti u obzir i udruge koje također imaju važnu ulogu u organizaciji tečajeva plivanja. Onih 9 eura po satu uglavnom se nalazi kod udruga koje rade s volonterima ili kod subvencioniranih ili s pokrivenim troškovima poslovanja koji velike troškove i gubitke mogu prebaciti na općine.

Plivačke škole tome ni izdaleka ne mogu konkurirati, a kamoli nakon proteklih kriznih godina.

Nejednake subvencije

Porast cijena prije svega je posljedica viših cijena energije: održavanje vode čistom i toplom troši mnogo energije. Kako bi pomogla bazenima, država je 2022. osnovala fond za hitne slučajeve u iznosu od 207 milijuna eura. No uz troškove energije veliki su problem i porasli troškovi osoblja te manjak spasilaca. Mnoge općine surađuju sa (sportskim) fondovima kako bi pomogle roditeljima koji si ne mogu priuštiti tečajeve. Njima se može nadoknaditi dio ili cijeli iznos. Ipak, ne može svako dijete dobiti naknadu i nemaju sve općine subvencije za plivanje. Mulier Institut smatra to nepoželjnim i zalaže se za širu dostupnost programa za suzbijanje siromaštva.

Priča o fondu za hitne slučajeve, SPUKIJZ-u, TEK-shemi i tako dalje, proteklih je godina osmišljena isključivo za općinske bazene i polukomercijalne operatere kako bi se općinski bazeni održali otvorenima. To je dovelo do ogromne razlike između općina i polukomercijalnih aktera s jedne strane te pravih komercijalnih poduzeća koja su sve troškove morala pokriti sama, između ostalog i drastičnim povećanjem cijena, s druge. Iskrivljena slika koju ovaj članak stvara jest ta da je učinjeno sve — da, za općinske bazene i njihove polukomercijalne operatere.

Pošteno rješenje

Krajnje je vrijeme da se raspodjela subvencija i mjere potpore u plivačkoj industriji raspodijele pravednije. Priznavanje komercijalnih malih poduzetnika i stvaranje ravnopravnijeg i pristupačnijeg okruženja za tečajeve plivanja od presudne su važnosti. Temeljita reforma subvencioniranja, uključujući Jeugdfonds Sport en Cultuur, u kojoj ne bi općina odlučivala gdje djeca smiju plivati, nego bi to sami roditelji mogli odrediti, bila bi važan prvi korak.

Ukratko, težimo uključivom rješenju u kojem se uzimaju u obzir interesi svih strana, tako da tečajevi plivanja ostanu priuštivi, a sigurnost u vodi svima dostupna. Vrijeme je da komercijalni bazeni i plivačke škole dobiju priznanje i potporu koje zaslužuju.

Sources:

nos.nl - Zwemles steeds duurder, experts vrezen voor ...