Koliko je Mulier Instituut zaista neovisan kada je riječ o sigurnosti pri plivanju?

Zastupnički dom svoje znanje i stručnost o sigurnosti pri plivanju temelji na rezultatima „neovisnih” istraživanja koja provodi Mulier Instituut. No koliko je taj institut zaista neovisan i koliko su isprepleteni interesi onih koji ga vode?

Mulier Instituut po narudžbi provodi istraživanja o raznim temama. Tako su se već više puta bavili plivačkom branšom i njezinom sigurnošću. Jedan je primjer financijski učinak Covida-19 na branšu bazena. Vlada je isprva pošla od izračuna Mulier Instituta. Ovo je istraživanje provedeno po narudžbi Ministarstva zdravstva, socijalne skrbi i sporta (VWS). Na inzistiranje Udruge sporta i općina (VSG) te Nacionalnog vijeća za sigurnost pri plivanju (NRZ) ono je ograničeno samo na općinske bazene i općinsku imovinu. A upravo su te općinske bazene u brojnim slučajevima vodile komercijalne strane, uključujući i one koje kotiraju na burzi.

Iz izračuna je za prvo razdoblje proizašao iznos od otprilike 180 milijuna eura štete. Na temelju toga nastao je paket potpore pod nazivom Posebna doznaka za klizališta i bazene (SPUKIJZ). Tih 180 milijuna daleko nije bilo dovoljno za branšu koja je uključivala i mnoge komercijalne strane. Komercijalni se bazeni tim sredstvima nisu smjeli koristiti. VSG je te pogođene upućivao na postojeće pakete potpore u okviru malog i srednjeg poduzetništva (MKB). Za komercijalne su bazene ti paketi bili posve nedostatni. Za javne bazene to je bila dodatna financijska potpora uz subvencije koje su već primali.

A onda NRZ; putem Gospodarske komore otvaraju se prava vrata informacija. Tako su ondje vidljivi članovi uprave koji na internetskoj stranici uopće nisu navedeni, a nailazimo i na više „dvostrukih uloga”. Danas izdvajamo predsjednika NRZ-a: Johannesa (Jana) Rijpstru. Gospodin Rijpstra kao glavnu funkciju obnaša mjesto gradonačelnika Općine Smallingerland. Općina Smallingerland obuhvaća niz mjesta, među kojima i Drachten.

Općina Smallingerland već se duže vrijeme bavi pripremom i realizacijom izgradnje novog bazena. Plivački centar de Welle trebao bi postati zelen, održiv centar s ciljem da, zajedno s Kraljevskim nizozemskim plivačkim savezom (KNZB), služi kao lokacija za vrhunski sport i razvoj talenata na sjeveru zemlje. Za taj je projekt pokrajina osigurala dodatnu subvenciju od 10 milijuna eura. Ukupni su troškovi procijenjeni na više od 20 milijuna eura. Ipak je zanimljivo da se u većini velikih mjesta drži ruka na novčaniku kada je riječ o izgradnji bazena, a ovdje se poteže baš sve iz rukava.

Bi li tomu mogla pridonositi sporedna funkcija gradonačelnika? U svakom je slučaju upadljivo da dva člana uprave KNZB-a sjede u upravi NRZ-a. Kratki se putevi ovdje uspostavljaju vrlo lako.

A onda i druga funkcija Jana Rijpstre; osim što je predsjednik Nacionalnog vijeća za sigurnost pri plivanju, ujedno je i član Nadzornog vijeća Mulier Instituta. A to je baš onaj ured koji provodi svakojaka istraživanja za Ministarstvo VWS-a, gdje se donose velike odluke! Ako analizirate proteklo razdoblje korone, upravo su veliki savezi i interesne organizacije (subvencionirani od Ministarstva VWS-a pod vodstvom VSG-a) zakazali kada je riječ o stvarnoj sigurnosti pri plivanju. Krupne riječi i mnoštvo zoom-sastanaka u sporednim skupinama za razgovor, ali odluke su se donosile za pisaćim stolom.

Sigurnost pri plivanju u Nizozemskoj sada prvenstveno određuju ljudi koji, kao što sam naveo, izgleda imaju druge interese od onih zbog kojih savezi i interesne udruge zapravo postoje. Nije li vrijeme da Den Haag otvori oči i jednom priloni uho na sam teren? Sigurnost pri plivanju pripada svima nama i za nju svi moramo pridonijeti svoj djelić. Da bismo to postigli, morat će pasti pokoja svetinja. Ja bih započeo s predsjednikom.