KNZB stavlja vlastite interese ispred interesa cijele plivačke branše

Prilikom imenovanja na mjesto direktora Kraljevskoga nizozemskog plivačkog saveza (KNZB), Aschwin Lankwarden postavio si je nekoliko ciljeva. Sada, nekoliko godina kasnije, pokazalo se da ti ciljevi nisu ostvareni te je, među ostalim, njegov angažman doveo do izuzetno duboke podjele u nizozemskoj plivačkoj obuci.

Destruktivan stav prema dionicima plivačke branše doveo je do toga da je upravo tijekom pandemije jasno došla na vidjelo velika udaljenost između pojedinih tabora. KNZB može računati na državnu potporu. Ostale interesne organizacije moraju se same snalaziti da bi doslovno i preneseno održale glavu iznad vode.

Povezujuća uloga KNZB-a

KNZB promašuje vlastiti cilj. Tamo gdje bi organizacija trebala imati povezujuću ulogu i stajati poput kišobrana iznad svih interesnih skupina, vlastiti interes teži više od interesa cijele plivačke branše. Čini se da je cilj povezivanja gurnut u stranu, a da je zarađivanje novca preuzelo prevlast.

KNZB tijekom pandemije

Tijekom pandemije koronavirusa osnovana je projektna skupina radi razgovora o protokolima koje je trebalo primjenjivati na nacionalnoj razini. KNZB je bio na čelu te je o problematici raspravljao zajedno s NRZ-om (Nationale Raad Zwemveiligheid), WiZZ-om (Vereniging werkgevers in Zwembaden en Zwemscholen) i VSG-om (Vereniging Sport en Gemeente). Iako je projektna skupina prema van željela stvoriti dojam da svi dionici imaju jednak interes, a time i razmjerno velik utjecaj, u praksi se pokazalo drugačije.

Pružatelji plivačkih diploma pružaju si ruke

Razni pružatelji plivačkih diploma razvili su vlastite linije diploma. Razlog tomu jest što linija KNZB-a i NRZ-a nije u skladu s praktičnijim, a stoga i često višim zahtjevima kvalitete koje oni nude. Time što KNZB i NRZ tvrde da posjeduju jedinu „nacionalno priznatu” diplomu, ustvrđuju da ostale diplome navodno ne udovoljavaju sigurnosnim zahtjevima. Uz to, problem je i u tome što članovi uprave KNZB-a nose dvije kape. Oni nisu samo članovi uprave KNZB-a, nego i NRZ-a. KNZB je spreman priznati ostale diplome tek onda kada NRZ dobije pravo nadzirati ostale branšne organizacije. Ta ista isprepletenost vidljiva je i u drugim interesnim organizacijama poput WiZZ-a, u čijoj upravi sjede veliki komercijalni operateri.

Kod komercijalnog pružatelja to bi išlo drugačije, jer oni jednostavno ne bi opstali ako kupac smatra da nije isporučena kvaliteta. Osim toga, način rada KNZB-a, NRZ-a, WiZZ-a i njihovih ortaka naginje monopolističkom ponašanju unutar plivačke branše. Zabrana takvog ponašanja čak je utvrđena i u europskom zakonodavstvu.

Nadalje, u priloženom članku stoji da je model zarade za sve strane veći ako svi nastave plivati (vidi: napomena za redakciju). Time se vjerojatno želi reći da subvencionirane organizacije nemaju posložen vlastiti model zarade. Za komercijalnu polovicu doslovno je riječ o tome: inovirati ili potonuti. S obzirom na i dalje rastući broj privatnih plivačkih ustanova, upitno je koliko su porezni obveznici spremni izdvajati novac za nešto što je gospodarstvo najvjerojatnije bolje organiziralo.

Naravno, u ovoj plivačkoj branši postoje dijelovi koji bez dodatnog novca nemaju šanse za opstanak. No recimo iskreno: treba li baš svaka općina bazen od 25 ili čak 50 metara koji guta novac? Možda bi se KNZB trebao više usredotočiti na to, umjesto da se miješa u branšu u kojoj ima malo stručnosti. Savjet aktualnom direktoru jest da to riješi prije nego što šteta u plivačkoj obuci poprimi još veće razmjere.