Rasprava o sigurnosti u vodi svake godine ponovno bukne čim se pojavi sunce. I to s pravom. Svaki slučaj utapanja jedan je previše, a ipak u Nizozemskoj i dalje ponavljamo iste pogreške. I dalje vjerujemo u pomagala, umjesto u vještine. I dalje se gubimo u raspravama o gadgetima umjesto o strukturnim rješenjima. A u međuvremenu roditelji dobivaju pogrešne informacije — s mogućim kobnim posljedicama.
Mit o pomagalima kao ‘sigurnosti’
Danas smo okruženi pravim zoološkim vrtom pomagala za vodu: kornjačicama, perajama morskih pasa, plutajućim trakama i drugim vedro obojenim gadgetima. Riječ je o proizvodima koji roditeljima daju osjećaj sigurnosti, ali u stvarnosti nimalo ne pridonose istinskoj vještini plivanja.
Ironija je bolna. Prije nekoliko godina jedno komercijalno pomagalo za plivanje (poznata ‘kornjača za plivanje’) još su raširenih ruku hvalili ugledna organizacija za sigurnost u vodi. Ta ista organizacija danas oštrim riječima govori o „prividnoj sigurnosti” sličnih proizvoda.
Što se promijenilo? Znanost? Ne. Sigurnost proizvoda? Ni to. Promijenio se komercijalni kontekst, a time i mišljenje ‘stručnjaka’.
To nije samo nepouzdano — to je naprosto opasno.
Jedina prava sigurnost u vodi: vještina
Neka bude posve jasno: nijedno pomagalo, koliko god dobronamjerno bilo, nije zamjena za pravi tečaj plivanja. Nikakve trake. Nikakve kornjače. Nikakvi prsluci. Jedino učenje tehnike plivanja, uz vodstvo profesionalnog instruktora plivanja, pruža trajnu sigurnost u vodi i oko nje.
Vještina plivanja ne uči se u jednom ljetu, a pogotovo ne uz plutajuća pomagala. Uči se strukturiranim satovima, s naglaskom na tehniku, samostalnost i povjerenje u vodi. To zahtijeva vrijeme, angažman roditelja i prije svega: kontinuitet.
Brojke – prekasno, preneodređeno, prečesto zanemarene
Ono što ovu godišnju raspravu čini još bolnijom jest način na koji u Nizozemskoj postupamo s podacima o utapanjima. Svake godine ponovno se službene brojke CBS-a objavljuju tek 25. srpnja — usred ljetnih praznika. I svake godine ponovno postoji kritika ovog kasnog trenutka objave. Jer dok te brojke isplivaju na površinu, zlo je često već učinjeno.
Zašto je to problematično?
Zato što tako donositelji odluka, mediji i roditelji nemaju nikakvu priliku unaprijed učiti iz pogrešaka prethodne godine. Nema ciljane edukacije. Nema predviđanja rizika. Nema prevencije.
Kao predsjednik Nizozemske zaklade za sigurnost u vodi i plivanju (NSWZ) iskreno se pitam zašto se ovaj obrazac stalno ponavlja, unatoč opetovanim zahtjevima i kritikama iz struke. Transparentnost o brojkama utapanja ne bi smjela biti godišnje iznenađenje — ona je bitan dio politike prevencije.
Poziv roditeljima, školama i politici
Roditelji: ne dajte svom djetetu samo plutajuću traku, dajte mu vještinu koja traje cijeli život.
Škole: usudite se ozbiljno shvatiti nastavu plivanja kao temeljnu vještinu, jednako kao matematiku ili jezik, kroz teorijske satove o sigurnosti u vodi.
Politici: ne čekajte incidente ili medijsku pozornost — strukturirajte pristup sigurnosti u vodi kroz obrazovanje i općine.
A ‘stručnjacima’ čije se mišljenje mijenja ovisno o marki koja je na tržištu: budite pošteni. Prava sigurnost počinje jasnoćom i dosljednošću. Ne dopustite da komercijalni interesi vode glavnu riječ u raspravi o dječjim životima.