Generacija Z želi ravnotežu, ali voda traži predanost

Osvrt na članak u „de Ondernemer”: ‘Mladi radnik ima manje srca za posao’ https://www.deondernemer.nl/personeel/werk-privebalans-jonge-werknemers-werkgevers-onderzoek-ipsos-io~91e02846

📍 piše Shiva de Winter – predsjednica NSWZ, stručnjakinja za sigurnost u vodi i vlasnica škole plivanja

Najmlađe generacije žele fleksibilnost. Poslodavci žele rast. A između to dvoje nastaje trenje.

U AD-u se ovaj tjedan pojavio članak o sukobu generacija na tržištu rada. Mladi traže smisao, slobodu i ravnotežu. Poslodavci žele angažman, predanost i odgovornost. Sudar se osjeti – i u našoj struci: poučavanju plivanja.

A upravo je tamo taj sudar itekako opasan.

Jer dok mi raspravljamo o zadovoljstvu na poslu i osobnom razvoju, u bazenu leži dijete. Dijete koje mora naučiti preživjeti. Dijete koje još ne poznaje razliku između plutanja i utapanja. Dijete koje je – koliko god bilo malo – u potpunosti prepušteno vještini, budnosti i pažnji onoga tko stoji pred grupom.

Poučavanje plivanja traži umijeće, a ne lakoću

Prije nekoliko tjedana već sam napisala:

„Biti učitelj plivanja nije honorarni posao. Nije projekt za godinu pauze. Nije fleksibilna sitnica. To je struka. Struka koju učiš mokrih nogu, otvorenih očiju i s potpunom usredotočenošću na dijete u vodi.”

Ipak, čini se da društveni trend – u kojem mlađa generacija sve mora ‘osjetiti’, balansirati i dozirati – prodire i u poučavanje plivanja. Vidimo to u osiromašenim programima obrazovanja, u praksama koje se prije svega prilagođavaju sustavima umjesto djeci, te u odljevu mladih instruktora koji struku nikad nisu ni istinski naučili.

I razumijem ja to. Poziv na ravnotežu između posla i privatnog života, na mentalni prostor i smisao – iskren je. No u nekim zanimanjima ne radi se o tebi. Radi se o drugome.

Na satu plivanja to je doslovno pitanje života.

Što ako osjećaj odgovornosti ispari?

De Ondernemer s pravom navodi da mladi radnik naizgled ima ‘manje srca za posao’, barem u očima poslodavca. U poučavanju plivanja to nije problem ljudskih resursa, nego društveni rizik.

Ako nastavimo prema mladim instruktorima postupati kao da je sat plivanja puko popunjavanje vremena – nešto što radiš usput dok ne počne tvoj ‘pravi posao’ – onda kopamo rupu u koju uskoro više neće ući nijedan profesionalac. Tada će djecu u vodi voditi studenti s honorarcima kojima je draže biti online nego istinski prisutni, i za koje su prekovremeni ili dodatni angažman brzo previše. Tada nestaje bit naše struke: obrazovanje za sigurnost.

Dijete je u središtu – ne format, ne generacija

Što nam treba?

Obrazovanje koje se usredotočuje na praksu, a ne na PowerPointe i online sastanke.

Jer sat plivanja ne vrti se oko generacijskih razlika. Sat plivanja vrti se oko djece. A djeci ne znače ništa ravnoteža između posla i privatnog života ili smislen posao. Ona moraju postati sigurna. Točka.

Dakle, svim mladim tražiteljima posla, edukatorima i donositeljima odluka:

Ako doista želite ostaviti trag, odaberite zanimanje u kojem svaki dan mijenjate živote. Gdje ne radite za lajkove ili ‘smisleno radno iskustvo’, nego zato što vaša prisutnost čini razliku između straha i povjerenja, između nemoći i preživljavanja.

Nakon 29 godina poučavanja plivanja – od čega 14 godina kao spasiteljica na šumskom kupalištu – vidjela sam sve to. Stajala sam uz vodu kad su se pojavili prvi znaci opuštenosti: mladi koji su radije visjeli na ogradi nego istinski pazili, kojima su izgled i sunčanje bili važniji od sigurnosti. Tada je već počelo popuštati. A sada prijeti da se to nastavi.

Ono što uvijek govorim: 👉 Ili znaš poučavati, ili ne znaš. To se ne uči iz knjige. To je u tvom stavu, tvom osjećaju, tvojoj odgovornosti. U sposobnosti da razmišljaš unaprijed umjesto da čekaš.

Učiteljem plivanja ne postaješ zbog sebe. To radiš zbog drugoga. Zbog djeteta kojemu si u tom trenutku potpuno potreban. Zbog roditelja koji ti povjeravaju svoje povjerenje. Zbog društva koje mora ostati sigurno u zemlji punoj vode.

Jer sat plivanja nije trend. To je nužnost. A to traži ljude sa srcem za struku – ne raspored koji odgovara tvojoj životnoj fazi, nego poziv veći od tebe samog.